Jedriličarski klub Samobor



 

STRANICE

 

POVEZNICE




 


15.06.2013.
Samobor Cup u "Moru"  

More od 6/7. mjeseca 2013. donosi opširnu reportažu sa Samobor Cupa 2013, napisanu od strane Vedrana Rožića, koji je i sam bio sudionik.


Već se petu godinu zaredom početkom svibnja održava natjecanje koje u biti to i nije: riječ je o opuŠtenoj regati koja za cilj ima uČvrstiti prijateljstvo između grada samobora i staroga grada na hvaru. naŠ je urednik ove godine bio Član pobjedniČke posade i svjedoČio pozitivnoj atmosferi kakva se rijetko sreće"

 

Prešavši u točno 14 sati i 25 minuta zamišljenu liniju izmedu rta Kabal i uvale Lucišce na Hvaru, koja ujedno oznacava ulazak u Starogradski zaljev, te pogledavši još jednom nadesno, gdje se za oko dvije dužine broda na 200-300 metara iza nas nalazila jedrilica Beba, laknulo nam je svima, ekipi od nas šestero na brodu, što smo tocno dva sata ranije startali prvi plov Samoborskog kupa. Gurani umjerenim do slabim maestralom stigli smo ukupno treći i drugi u klasi pa nas je skiper Šaka pohvalio dok su se na našim licima ozarivali osmijesi što smo našom Naomi, inace tip jedrilice Salona 45, uspjeli postići tako dobar rezultat u konkurenciji petnaestak plovila.
Za taj dan ostalo nam je još nešto manje od sata plovidbe do starogradske rive, gdje su nas čekali domaćini i vezovi rezervirani za sva plovila koja su sudjelovala u kupu. Iako neslužbena i prilično ležerna, bez sudaca i striktnih regatnih pravila te bez nabrijanih jurilica, ta je regata već petu godinu zaredom od 2. do 5. svibnja okupila solidan broj jedriličarskih entuzijasta koji su nastavili lijepu tradiciju povezivanja gradova prijatelja, Starog Grada i Samobora. Osim toga, svi su sudionici, njih stotinjak, tom prilikom htjeli zaploviti prvi put ove sezone, neki i prvi put u životu, dobro se zabaviti i uživati u veseloj atmosferi koje nije nedostajalo.
Većina ih je, baš kao i mi, stigla večer ranije organiziranim autobusom u marinu Kaštela, gdje smo preuzeli jedrilice. Uglavnom su to bile Salone 45 i 37 te još nekoliko modela ostalih brodograditelja razvrstanih u dvije kategorije: manje i veće jedrilice (dužine do 40 i preko 40 stopa).


Oživjelo prijateljstv

o

Za to da inicijativa o gradovima prijateljima ne bi ostala samo prazno slovo na papiru prije nekoliko su se godina pobrinuli vrijedni entuzijasti iz Jedriličarskog kluba Samobor, nekoliko ljudi s kulturne scene Samobora, kao i njihovi prijatelji otvorena srca iz Starog Grada. To su opušteni i veseli ljudi koji su često u gostima jedni kod drugih, osobe s konkretnim idejama i projektima za suradnju na brojnim poljima, s čvrstim međusobnim vezama, poštivanjem i razumijevanjem. Taj skladan odnos konstantno pokazuje da je mitski animozitet izmedu sjevera i juga Hrvatske zapravo čista floskula koju se tako lako i jednostavno može prevladati uz malo dobre volje, upornosti i želje za pronalaskom zajedničkih poveznica..."

Cijeli članak


more_sc


13.05.2013.
Još jedan prilog prijateljstvu dva grada  

Od Splita do Staroga Grada odjedren i 5. Samobor Cup

U odličnoj organizaciji Jedriličarskog kluba Samobor završen je 5. Samobor Cup. Plovilo se od marine u Kaštel Gomilici do grada prijatelja - Staroga Grada na Hvaru. Na mjestu susreta u marini u Kaštelima našlo se 15 posada plus jedna posada iz Staroga Grada, što je rekordan broj sudionika do sada, njih čak 118.

Start je tradicionalno bio predviđen za sljedeći dan - petak, 3. svibnja. Zbog nedostatka vjetra startalo se kod otočića Mrduje. Krenulo se po bonaci, ali kad su se prošla Splitska vrata zapuhao je stabilan jugozapadnjak snage 10-ak čvorova koji je posade u rekordnom vremenu otpuhao do cilja, punte Kabal.

Ubrzo nakon prolaska ciljem većina posada vezala se na rivi koja ove godine izgleda veća i ljepša, a koliko smo primijetili i dalje se proširuje i uređuje. Vrijeme do početka fešte posade su provele u posjetu lokalnim kafićima i tako dale svoj obol razvoju starogradskog turizma. Oko 19 sati naši vrijedni domaćini počastili su nas lokalnim delicijama, sirom, slanim inćunima i dalmatinskom pašticadom. Uz podršku naših sjajnih tamburaša zabava se na glavnom trgu protegnula do duboko u noć. Subota je bila rezervirana za izlete. Po lijepom vremenu svi su brodovi okupirali hvarske uvale i posade su provele prekrasne trenutke okupane proljetnim suncem, a nije niti nedostajalo hrabrih kupača, iako je more još daleko od ljetnih temperatura.

Subota je bila dan za Samoborsku feštu pa je valjalo požuriti i početi s pripremama. Kao i sve na ovom događanju i naša fešta polučila je rekordne rezultate, kako u broju posjetitelja, tako u količinama ića i pića. A da zabava bude još bolja pomogli se folkloraši iz Samobora i Staroga Grada, limena glazba, tamburaši, kao i prvenstvo Staroga Grada u potezanju konopa. Dobrih vibracija nije nedostajalo te večeri u Starome Gradu. Nedjelja je osvanula oblačna, s laganom kišom. To nije zasmetalo sve posade da isplove i startaju regatu. U nedostatku vjetra jedrilo se samo od trajektnog pristana do punte Kabal. Iako je vjetar bio slab, utrka je bila uzbudljiva i neizvjesna. Neki su popravili svoj plasman, a neki debelo pokvarili rezultat od petka.

Nakon završetka valjalo je krenuti brzo nazad u marinu, jer je trebalo vratiti brodove i stići na autobus koji nas je vratio nazad u Samobor. Očigledno ovaj naš Cup, ovo druženje svake godine, privlači sve više sudionika. Naravno, i organizacijski je cijeli događaj sve više zahtjevan.

Samoborski Cup ide dalje, jer mi koji volimo ploviti još nismo upoznali sve hvarske vale.(preneseno sa Samoborskog glasnika)

Alen Šćulac


08.05.2013.
Samoborska regata 2013 – viđena mojim očima  

Kada sam čula za Samoborsku regatu, nije mi bilo jasno o čemu je riječ i gdje se u Samoboru jedri te kako da ja to ne znam. Nakon malo raspitivanja i razgovora sa mojom starom prijateljicom, došli smo do zaključka da to moramo odraditi.

Saznali smo da se jedri do Starog grada na Hvaru. Podmirile smo se račune i počele brojati dane koji su postajali sve duži. Krenulo se busom prema moru, put je bio dug i cijelo vrijeme sam mislila zakaj nisam išla autom, bila bi brža, ali onda su tamburaši, simpa bend „ od sumraka do zore“ krenuli svoju svirku i nervoza zbog posla kojeg nikako privesti kraju je jenjavala i preupustila mjesto gladi, koja je potrajala. Skupili smo se svi oko naše Salone, nepoznato-poznati ljudi i Vjerica i ja. Svako u svom filmu, ali ekipa nazvana „ Dream team“ nakon nekoliko zajedničkih minuta bilo je jasno da nitko nikome neće biti smetnja i da ćemo se dobro slagati. Krenulo se prema Mrdulji, poznatom otočiću svih jedriličara. Došli smo do Mrdulje i čekanje je krenulo. Ekipa Valentine i duše JK Dobrog mora su nas izazivali, trimali svoja jedra, puhali u njih, mahali ručinicima, i nas dobro zabavljali.

I dok su nam oni odvlačili misli i pogled White Horse se dao u akciju, i natrimao jedra vrhunski i vinuo se u daljinu. Nakon bonace zapuhalo je i naša su jedra jedva dočekala da se/nas divlje vinu ka Hvaru. White Horse, Valentina, Naomi i mi smo se gledali cijelo vrijeme, nakon toga je Valentila pala, a nas troje smo pratili pogledima jedni druge.
White Horse je bio bolji, vidjelo se, no uvijek je teško priznati poraz, tako je bilo i nama i Naomi. Skiper Flok(y) nas je sigurno dojedrio do Starog Grada, a mi smo trimali, puhali, bacali se pod stol, pili, jeli, spavali, tuširali se, čekali vrijeme i čekali vjetar-ono najvažnije u Jedrenju. Kratko po dolasku krstili smo dolazak i boravak mojim padanjem u more, u kompletnoj odjeći, sa novim HTC mobitelom u djepu.

Došlo mi je da plačem, što od srama, što od čuda, što od šoka i što od muke jer su svi koji su imali mobitele u djepovima posegnuli za njima ne bi li ovjekovječili taj trenutak. Dio posade je nekim čudom došao do ključa apartmana sa bojlerom i toplom vodom pa se krenulo u pohode zvane tuširanje pod čvrstim tlom, ali ni to nije bilo duga vijeka jer je bojler procurio, i kupaona je bila u laganom neredu, pa je naša brodska ličila na kabine Marry Queen, i poslužila i je i više nego dobro svrsi. Siniši se toliko svidjela kupaona da je ponavljao obred tuširanja nekoliko puta dnevno.

Iako smo tražili morsku sirenu koja mu je pravila društvo, nismo je našli. Večer je počela lagano uz inčune sa malo pomidora, i završila sa pašticadom na hvarski način, na čemu sam Hvaranima zahvalan do neba jer sam bila vraški gladna, što se naravno vidi na svih 170 cm. No lagan početak je imao svoj nastavak uz hvarske svirače i samoborske od sumraka do zore dječake, i alkohol je potekao našim venama. Sve je odjednom bilo ljepše. Ples, pjesma, druženje, upoznavanje, i samoborci koji pinu vino z lonci očarali su otočane. Subota je bio dan rezerviran za laganini jedrenje ( čitaj motoriranje) do Bola na Braču, na kojem smo popili odlično kavu i pojesli sladoled kod slastičara, iz Samoboraaaaaaaaa !!

Nije se znalo kome je draže, nama da ga vidimo ili njemu da vidi u tom stranom svijetu nas. Slijedilo je kupanje, koje je svečano otvorila Vjerica, izvevši skok za pamćenje, Siniša koji ju je pratio, Kristina koja je probala more u čini se novom badiću, Marijan koji se malo brčnuo, i ja koja sam nakon potrage u kabini našla nešto u čemu mogu zaštiti tijelo i slušati doktore i njihove savjete i svoj instinkt i želju za morem.

Skiper Flok i njegova desno ljieva ruka Mladenček su odusatali od sulude ideje kupanja u moru početkom maja, i čeznutljivo su nas pratili očima pravih morskih vukova. Nakon ručka koji je naš goli kuhar Marijan spravio za nas kupajući se u znoju tijela svoga, ostali smo bez vode za pranje suđa i slijedilo je bacanje kante u more ne bismo li zagrabivši malo vode, barem masnoću skinuli sa lonaca i tanjura, no slijedilo je pucanje ručkice jer kanta za 1 USD nije izdržala težinu našeg jadranskog mora, no daljnji problem je bio, kako sada izvaditi kantu koja se više ni uz sve naše (čitaj Kristinine) čarolije nije dala van ( vjerujem da joj je godilo more), no i tu smo doskočili, pa sam ja obučena ljepo ponovila gradivo i izvukla kantu na sigurno ! Naravno navečer je slijedila Samoborska fešta.

Od kobasice koja je nestala za doslovno 3-4 minute do božanstvene kotlovine koju je spravio naš meštar Marijan, i za koju se čekalo u redu, kao i za vino koje je Krsto dijelio vrlo pažljivo iz želje da traje i traje i traje J . Preskrasne folklorašice kopnene i one morske, kao i tamburaši, vesela samoborsko-hvarska družina su se veselile životu, moru, zdravlju i ljubavi do ranih jutarnjih sati, nakon čega se krenulo na počinak da bismo što bolje bili pripremljeni za drugi plov regate. Nedjelja nas je probudila sa čudnim nebom koje je zvalo na kišu, koja je nakon jutranje toalete i kave i počela padati. Start regate je bio svjetionik kod luke i ravnina sa hotelom, i krenulo se. Bonaca nas je pratila toliko da sam već počela razmišljati zašto skoro svaka regata na koju idem ima bonacu, da li je to prokletstvo ili volja Bogova da nam ipak ne daju 30 čvorova na kojima bi bilo svega.

Vjerujem ipak da je volja Bogova da nas sačuva sve žive i zdrave. I tako smo tražili vjetar svi na strani prema Braču, a mi na kontra strani, misleći da ćemo uloviti 2-3 tecka i spasiti se, no to se nije desilo. I još k tome nismo dobroo izračunali tih 300 metara od rta koji su bili ciljna linija. Loša komunikacija, loša veza, loš vjetar – nije važno. Važno je sudjelovati, družiti se sa divnim ljudima, vješto se sidriti, vratiti brod i jedra cijele, i posadu žive glave sa željom da se ova Samoborsko-Hvarska avantura ponovi što prije, i možda ponovi još jedna na nekom drugom mjestu. Bilo mi je ljepo družiti se sa Vama.

Vesna Šimeković


05.05.2013.
Rezultati Samobor Cupa 2013.  

Drugi plov regate je počeo u 10:20 u kanalu ispred Starog Grada sa skraćenom rutom. Start je bio između trajektnog pristaništa i hotela, a cilj rt Kabal (do 300m udaljenosti). Malo kiše i malo vjetra usporilo je tijek regate tako da su brodovi prošli cilj tek oko 1-2 popodne.

Grupa manjih brodova:

1. Fast Wave 30 - Fabian Roić
2. Salona 37 - Tugomila Kustić
3. Elan 333 - Jakša Lucarić
4. Salona 37 - Alen Šćulac
5. Salona 37 - Slovaci
6. Dufor 34 - Željko Hrvoj
7. Elan 36 - Marko Mikloušić
Grupa vecih brodova:

1. Salona 45 - Tomislav Šakić
2. Salona 45 - Mate Piškor
3. Salona 45 - Igor Milković
4. Salona 45 - Darko Fratrić
5. GibSea 43 - Saša Fegić
6. Salona 45 - Krsto Berić
7. Bavaria 49 - Elvis Ačko


map   


03.05.2013.
Prvi dan  

Prvi dan jedrenja poceo sa skracenom rutom od Mrduje do rta Kabal na Hvaru. Start je bio uzbudljiv u uvjetima slabog vjetra gdje su jedino volja i trud posade pomakle velike brodove iz zavjetrine. Nakon Splitskih vrata nas je ugodni maestral dopuhao do cilja u rano popodnevnim satima. U ocekivanju ugodne vecere posade odmaraju u starogradskim zdravljacima...





02.05.2013.
Samoborci stigli u marinu  

Autobus Samoboraca je stigao do Splita.






<< 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 >> >

2015 • By: Miljenko Mogulić     e-mail: miljenko.mogulicgmail.com