Deveto izdanje JKS-ova jedriličarsko-planinarskog druženja 101 milja mora i planina
Ovogodišnje, deveto izdanje jedriličarsko-planinarskog druženja 101 milja mora i planina bilo je svojevrsni drugi pokušaj da u istom akvatoriju, tijekom jednog tjedna, preplovimo 100 milja mora i popnemo se na najviše vrhove otoka, ostvarivši pritom ukupnu visinu uspona od jedne nautičke milje.
Prije točno pet godina naš je prvi pokušaj skratila orkanska bura. Rab je ostao neoplovljen, a naša je vertikalna milja bila kraća za otprilike 400 metara.
Kada smo u subotu, 3. listopada, na početku ovogodišnje avanture odradili uspon na Obzovu, najviši vrh Krka, pogledali smo prognozu i shvatili da Kvarner ni ove godine nema namjeru popustiti. E, tu sam se već malo i naljutio na njega pa odlučio uzvratiti udarac! Okupio sam skipere sedam jedrilica i predložio da promijenimo smjer obilaska, ubrzamo ritam i pokušamo sve odraditi u samo četiri dana.
Ovdje moram odmah čestitati svim skiperima i posadama – ne samo na prihvaćanju takvog plana nego i na njegovoj izvrsnoj, discipliniranoj realizaciji. U samo četiri dana preploviti stotinu milja, popeti se na najviše vrhove Krka, Raba, Lošinja i Cresa te pritom propješačiti gotovo 50 kilometara nije nimalo lako. Ali uspjeli smo!
A uz sve jedriličarske i planinarske izazove, bilo je vremena i za uživanje. U restoranu Adria u Osoru priredili smo odličnu večeru, a gospodin Zdenko Perčin i njegova ekipa vrhunski su nas ugostili, poslužujući nam pravi presjek flore i faune Jadranskoga mora. Noćenja u Rabu i Cresu obilježili su druženje posada, gastro užici, dobro vino i pjesma – sve ono zbog čega ovakve avanture pamtimo barem jednako dugo kao i prijeđene milje i osvojene vrhove.
Za kraj smo posjetili Beli na Cresu i tamošnji Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove. Njegovi djelatnici predano skrbe o ovim veličanstvenim i goropadnim pticama, a zahvaljujući njihovu radu i aktivnostima, populacija bjeloglavih supova ponovno raste.
Najavljeno jako jugo i kiša malo su zakasnili – srećom, taman dovoljno da stignemo ručati i okupati se na bovama ispred lučice u Belom. Nakon toga zaputili smo se prema Krku i marini Punat.
Neki od nas ostali su još do petka, dok su se drugi iskrcali već u četvrtak i krenuli kući. No jedno je sigurno: svih 35 sudionika ove jedriličarsko-planinarske priče otišlo je zadovoljno, punih pluća i bogatije za još jedno nezaboravno iskustvo.
Još smo jednom shvatili da Kvarner, koji ponekad u jedriličarskim planovima nepravedno zapostavimo ili nam se zbog svoje nepredvidljivosti otme kontroli, ima toliko toga za ponuditi. Zato mu se vrijedi vraćati – i to što prije!
Vidimo se na moru, na planinskim stazama i na sljedećem izdanju naših 101 milje mora i planina.
Hrvoje Glavaš, predsjednik JKS
Copyright (C) 2026 JK Samobor. Sva prava pridržana.
jks.samobor@gmail.com
